Šampion

Šahovski klub Borac iz Čekrčića kod Visokog se sredinom osamdesetih godina prošlog stoljeća plasirao u drugu Jugoslavensku ligu. Najveći doprinos tom ogromnom uspjehu dao je Savo Mitrović, predsjednik kluba i vlasnik lokalne kovačnice. 

Sve je počelo 1982. godine kada je nagovorio mog oca da napusti posao nastavnika, počne raditi neke administrativne poslove u njegovoj firmi i naravno, igra za Borac. Put do druge lige tadašnje svjetske šahovske velesile bio je mukotrpan. U ekipi je nastupalo 6 seniora, dvije seniorke i dva omladinca.

Savo je ulagao ogroman novac, dovodio je šahiste iz drugih dijelova države.

Šahbaz Nurkić internacionalni majstor iz Tuzle mi je pričao kako ga je jednom prilikom Savo nazvao telefonom i rekao da odmah uzme taksi i dođe u Neum, prvo kolo republičkog kupa će početi za nekoliko sati.

Sastav ekipe je postao toliko jak da moj otac iako kapiten nije igrao. Pričao mi je da je na prvoj ploči nastupao inter. majstor iz Beograda Kovačević, koga su zvali King. Za partije se pripremao uz pjesme Šemse Suljaković, a u cajtnotu je šahovski sat pritiskao laktom da bi uštedio vrijeme.

Krajem osamdesetih, za Savinu firmu su nastupili teški dani, klub je ugasio, a otac je opet "uzeo dnevnik u šake". I to bi bilo to..., da 1986.godine za Borac iz Čekrčića nije igrao dvadesetšestogodišnji sarajevski Fide majstor Miralem Dževlan. I u istoj godini postao prvak Jugoslavije!

Pojedinačni šampionat Jugoslavije u šahu se održao u Budvi i bio je zatvorenog tipa. Dževlan se na njega kvalifikovao preko republičkog prvenstva. Po rejtingu je spadao među najslabije učesnike, ali to mu nije smetalo da pobjedjuje velika imena jugoslavenskog šaha. Njegova pobjeda bila je iznenađenje za sve, osim za mog oca.
Prije početka šampionata mi je rekao: "Dobro će proći, odličan je igrač i veliki radnik. Dao sam mu knjigu o Francuskoj odbrani i vratio mi je svu išaranu njegovim primjedbama i varijantama. A ima i dozu pozitivne sportske drskosti, on ti je prava sarajevska raja".

Nakon tog uspjeha Dževlan je osvojio titulu internacionalnog majstora i ostvarivao promijenjive rezultate. U zadnje vrijeme rijetko igra. Ali kao što reče 12. svjetski prvak Anatolij Karpov, nema bivših šampiona, ako si jednom bio šampion, uvijek ostaješ šampion.

Nikad ga nisam upoznao. Juče mi je poslao zahtjev za prijateljstvom i predstavio se kao prijatelj mog oca. Kad smo stupili u konverzaciju, ponudio se, pošto radi kao profesor informatike u Štokholmu, a i Cisko je instruktor, da pomogne srednjim školama u Brezi i Kaknju u unapređenju nastave informatike. Šampionski nastup!

Nekoliko mjeseci nakon Dževlanovog velikog trijumfa, u Bugojnu se održavao superturnir u šahu, na kojem su učestvovali najbolji svjetski igrači. Jugoslavenska šahovska javnost je insistirala da učestvuje i prvak države. Uzalud, organizator nije dozvolio Miralemu da pokuša produžiti bajku.

Šteta, zamišljam ovu scenu: Poslije ceremonije otvaranja u dvorani za igru hotela Kalin sjede jedan naspram drugog Miralem Dževlan i Anatolij Karpov. Prije početka partije Karpov upita Dževlana: "Nisam prije čuo za Vas, odakle ste?", a Miralem mu onako šmekerski, kako to samo prava sarajevska raja zna, odgovori: "Iz Čekrčića, kod Visokog", i povuče potez.

Povezano: Povratak / Anegdote - Hamza Mujić i Osman Paloš / Neprihvaćeni poklon