Povratak

Henrike Meking je brazilski šahovski velemajstor rođen 1952. godine. 1967. je postao prvak Brazila, a 1973. i 1975. pobijedio na međuzonskim turnirima, što mu je omogućilo da igra mečeve kandidata za prvaka svijeta.
Stekao je veliku popularnost, zvali su ga šahovski Pele i brazilski Fišer. Isticao se ogromnim kombinatornim darom i hvalisavim izjavama.
Tvrdio je da će postati svjetski prvak. Na putu do trona, oba puta su mu nepremostive prepreke bili šahisti iz Sovjetskog Saveza. Prvi put ga je u meču pobijedio Korčnoj, a drugi put Polugajevski.
Sa šahovske scene se povukao 1979. zbog borbe sa teškom bolešću. Pošto ga je zvanična medicina otpisala, posvetio se vjeri i ozdravio.

Nakon što je završio Katoličku akademiju i napisao knjigu "Kako me je izlječio Isus Krist", vratio se šahu 1991. godine. Organizovan je meč u Sao Paolu između njega i sarajevskog velemajstora, dvostrukog prvaka Jugoslavije, Predraga Nikolića, koji se u to vrijeme nalazio u samom vrhu svjetskog šaha. 2000. godine sam se sa Nikolićem vraćao sa turnira u Neumu i iskoristio priliku da ga pitam o tom meču, Mekingovom zdravlju, religioznosti...
Nikolić se rado odazvao pozivu da igra protiv Mekinga. Finansijski uslovi su bili povoljni, interesovalo ga je u kakvoj je šahovskoj formi Meking, a bilo mu je drago što i on doprinosi njegovom povratku šahu. Na aerodromu u Sao Paolu ga je čekalo iznenađenje. Veliki broj novinara mu je postavljao pitanja, a najviše ih je zanimalo je li je on religiozan i da li vjeruje da je Bog izliječio Mekinga. Predrag je odgovorio da živi u sredini gdje egzistira više vjerskih zajednica, ali da on ne pripada ni jednoj i da nije dovoljno upućen u tu oblast. Veoma brzo je shvatio da Meking igra meč da bi propagirao vjeru. Javnost u Brazilu je bila podijeljene, vjernici su podržavali Mekinga, a ateisti su bili skeptični prema čitavoj toj priči.
Prva partija meča je protekla u ravnopravoj borbi i završena je remijem. U drugoj je Nikolić imao veliku prednost, ali je Meking uz pomoć skrivene kombinacije uspio da remizira. Na konferenciji za štampu je rekao da on tu kombinaciju ne bi vidio, ali se molio Bogu koji mu je pomogao. Na pitanje novinara šta on misli o tome, Predo je slegnuo ramenima i rekao da može govoriti samo o šahovskim aspektima partije i da je on previdio ključni Mekingov potez pješakom na a4. U trećoj partiji Nikolić je opet ostvario dobijenu poziciju. "I vidim da mi se sad neće izvući", reče mi.
"A gledate li ga, moli li se?", upitam ga. "Ne, nezgodno mi je, ali nema ni potrebe. Tu su novinari, ajkule, oni što ne vjeruju. Prvo pitanje na konferencij je bilo je li se ovaj put molio Bogu, i ako jeste zašto mu Bog nije pomogao. A on me tu oduševi, kao pravi sveštenik reče, da se, naravno, molio, ali da Bog pomaže kad on hoće i kome on hoće."
U preostale tri partije Predrag je imao inicijativu, ali se zadovoljio remijima i minimalnom pobjedom u meču. Opravdao je svoj renome, a nije obeshrabrio Mekinga u namjeri da se vrati šahu.
"Ima nešto u svemu tome, zdravlje mu se pogorša čim se malo više bavi šahom", rezimirao je Nikolić.
Meking je nakon tog meča nastavio da povremeno učestvuje na turnirima i u mečevima. Nekadašnje uspjehe nije ponovio, ali je potvrdio kvalitet i rejting jakog velemajstora. Zanimalo me je kako izgleda dok igra šah, pa sam pronašao snimak brzopotezne partije između njega i najbolje svjetske šahistkinje, Judit Polgar. Imao je izraz lica čovjeka koji se bori na život i smrt. Čak je, u momentu kad se našao u teškoj poziciji, skinuo lančić sa krstom koji uvijek nosi oko vrata i stavio ga pored ploče.