Chess Scout

Najjači šahista na svijetu među kamiondžijama

Chess Scout

Piše

Sarajlić Zlatko

Objavljeno

31. maj 2023.

Šahovsku igru sam naučio jako mlad. Sa nekih 4-5 godina sam sjedio u šljiviku i moj stric me učio kako se koja figura kreće, da bi s njim igrao i moje prve partije. Iako su u to vrijeme skoro svi igrali šah, nisam imao sreću da se u mojoj blizini nalazio neko ko ga strastveno voli i koga bi obuka djece zainteresovala. Stoga sam bio primoran čekati da se u Osnovnoj školi otvori šahovska sekcija i tad počnem sa bar nekim vidim takmičenja.
Među vršnjacima sam bio najbolji, ali i pored toga nisam uspio ući među takmičare u lokalni ŠK “LIJEVČE”. Prvi put sam učestvovao na prvenstvu ŠK “LIJEVČE” N. Topola 1990. godine i bio predzadnji.

Chess Scout

Onda su se desila ona nesretna vremena i klub nije ni radio, pa sam tada sam šah jako malo igrao. Šah sam potpuno zapostavio i gledao kako preživjeti sve do 2000 godine. Tada prvi put nastupam na Prvenstvu ŠK “KOZARA” Gradiška, koja je u to vrijeme bila jedini aktivan klub na našem terenu. Na iznenađenje mnogih, zauzeo sam peto mjesto.
Između ostalog, pobijedio sam MK Lendić Gorana, koji važi za jednog od najjačih igrača Gradiške. Tako sam šah još više zavolio i počeo češće da igram sa jačim gradiškim šahistima, pogotovo Spomenkom Bavrlićem.
Igrajući sa Spomenkom dosta sam napredovao. On je stari MK koji je svojevremeno dijelio megdane na 64 polja sa ponajboljim BiH šahistima i vrsni je poznavalac ove igre.

U JNA mi je najveći protivnik bio jedan turčin sa Kosova. Bio je nešto bolji od mene, ali sam dosta mečeva i ja dobijao.

I onda 2003, a potom i 2005 godine osvajam Otvoreno Prvenstvo kluba, a samim tim i prvenstvo Opštine (jer je turnir otvoren za sve šahiste, a to je bio jedini klub na Opštini). 
Na insistiranje nekih mojih Topolčana, 2007 godine obnavljam ŠK “LIJEVČE “ N.Topola čiji sam bio dugogodišnji predsjednik.

Chess Scout

Dugo sam bio pripadnik policije. Radeći u toj službi imao sam sreću da se družim sa ljudima iz cijelog svijeta. Najčešći moji gosti su bili jedan portugalac i jedan španac. Iskreno, nisu bili neki šahisti, ali su voljeli pjesmu i veselje. Često smo odlazili u lokalne kafiće gdje sam služio kao prevodioc u kontaktu sa našim ljudima. Oni su bili jako interesantni sagovornici i Bosna i bosanci uopšte su im se strašno sviđali. 

Chess Scout

Prvi nenadani međunarodni šahovski susret sam odigrao 2009. godine sa Francuzom Thomasom, koji je sa svoja tri prijatelja biciklima išao iz Francuske za Šangaj. Slučajno sam ih zaustavio misleći da su naši biciklisti, jer sam htio da ih počastim jabukama iz naše trgovine. Stali su i zahvalili mi se na engleskom jeziku. Na moje pitanje odakle su, odgovorili su da su iz Francuske. Pošto smo mi narod koji zna skoro sve jezike evrope, tu su se našli komšije od kojih jedan govori njemački, a drugi tečno francuski (završio osnovnu školu u FR) I tu je započela priča. Odigrali smo međunarodni šahovski meč od tri partije. Svetri partije sam dobio na oduševljenje mojih navijača :D . Braća francuzi su počašćeni ručkom, večerom, pićem i prenoćištem, a sutradan i doručkom. Poslije su ispraćeni na put za Šangaj, odakle su mi se javili pismom.

Nedugo poslije, 2012 godine, postajem kamiondžija. Kao i svi ostali, srećemo razne ljude po parkinzima. Pričamo i družimo se, a pogotovo vikendom. Ja se stalno šalim sa kolegama govoreći da sam “Najjači šahista na svijetu među kamindžijama”. To moje hvalisanje me dovelo do mečeva sa ljudima iz Makedonije, C.Gore, Slovenije. Još ni jedan meč nisam izgubio.
Poslije toga sam, opet u šali, osmislio takmičenje za prvaka Gradiške u cugeru (tempo 3, 3+2 ili 5 min), ali taj meč se igrao uz prisustvo sudije, a poraženi bi morao platiti ćevape i piće pobjedniku i sudiji. Mnogo puta sam izazvan, ali nikad niko me nije pobijedio.

Zadnji protivnik kog sam pobijedio rezultatom 8-2 je Vučkovac Branislav. Njega sam pobijedio 5 puta. Čak sam jednog kolegu sa našeg terena pobjedio 9 – 1, s tim da sam ja imao na raspolaganju 3 minuta, a on 5 min. Poslije toga me više niko nije izazivao.
Iz mnogih gradova BiH sam dobijao “prijetnje” međutim, nisam imao zvaničan susret, osim meča sa Esadom Salkićem (rezultat nije bitan) . Jedne godine sam uspio pobijediti na 6 lokalnih turnira (za druge nemam vremena jer se igraju nedjeljom, a ja nedjeljom uvijek putujem).