Iz štampe je izašla knjiga Dragana Popadića "Kad figure ožive", koja se u regionu očekivala sa velikim nestrpljenjem. Po prvi put šahovske pozicije se komentarišu citatima iz Šekspirovog Hamleta. Simbolično tu su 64 pozicije legendarnih šahista, ali i crnogorskih šahista, i profesionalaca i amatera.
Predgovor za knjigu je napisao VM Milan Draško.
O postanku šaha postoje mnoge verzije i priče. Po mojoj u dalekoj Indiji dva plemena su godinama ratovala do istrebljenja. I kao što to obično biva, princ iz jednog plemena zaljubi se u princezu iz ovog drugog. I ona u njega. Mladić je pogledao djevojku, ona mu pogled uzvratila – i rodila se ljubav.
Princezin otac, kralj, koji je bio dobar čovjek, dao bi kćerkinu ruku za princa, ali kako kad su u ratu. I on se sjetio i rekao kćerki:
„Ako mladi princ zaustavi rat između naša dva plemena, dobiće tvoju ruku“.
Princeza je to rekla svom dragom, on je dugo razmišljao, ali nije našao rješenje.
Ideja mu se javila u snu. Umjesto da ratuju igraće se rata. Tu su vojnici-pješaci, oficiri, konjica, slonovi, kralj i kraljica. Igraće se na crno bijeloj tabli 8 puta 8 polja. Ideja je bila genijalna. Rat je prestao. Princ i princeza su se uzeli. On je postao kralj, ona kraljica, imali su mnogo djece i živjeli srećno.
Ali, život nema hepienda. Šah ima. Došli su mladi, nadobudni, jaki. Dosadilo im je da se igraju rata na drvenoj tabli. Htjeli su pravi rat. I dobili su ga. Plemena su ponovo počela sa borbama koje su trajale godinama. Ali, ostao je šah kao igra. I igrao se u pauzama između borbi. I proširio se na druga carstva. Širom svijeta.