Anegdote - Hamza Mujić i Osman Paloš

Dvije anegdote iz 'svijeta šaha' su mi naročito simpatične. U njima su glavni akteri internacionalni majstori iz Tuzle, koji nažalost više nisu među živima, Osman Paloš i Hamza Mujić. Osim što su sugrađani i kolege po šahovskoj tituli, zajedničko im je i to što su obojica vodili boemski život i bili beskrajno velikodušni i duhoviti.

Prvu anegdotu mi je ispričao internacionalni šahovski sudija Mirza Miralem prije tri godine dok smo se njegovim autom vraćali sa turnira u Travniku.

Osman Paloš je osamdesetih godina prošlog stoljeća putovao zapadnom Evropom sa turnira na turnir. Znalo se desiti da ostane bez para, pa se morao snalaziti na razne načine.

Jednom prilikom je igrao sa nekim švicarskim amaterom brzopotezni šah u novac. Osman mu je davao vremensku foru, on je za partiju imao svega jedan minut, a Švicarac pet. Da ne bi došlo do zabune i da bi sve bilo čisto, dogovorili su se da isplata bude poslije svake partije.

Nakon nekoliko sati igre desi se sporna situacija. U žestokom cajtnotu sruše se figure na ploči. Podižući ih Paloš uze i topa koji se nalazio izvan ploče i njime matira protivničkog kralja. U prvom momentu njegov protivnik ništa ne posumnja i plati mu za pobjedu. Ali dok je redao figure za početak nove partije, prenu se i upita Osmana kako ga je mogao matirati topom, kad su mu oba bila pojedena. Nakon duže rasprave Paloš ga ubijedi da je sve bilo regularno.

Švicarac završi sa redanjem figura i povuče potez. Tuzlanski inter mu pritisnu sat, ljutito ga pogleda i povišenim tonom reče; "Zar nismo rekli, prvo isplata!?". Švicarac se izvine, izvadi novčanik i po drugi put mu plati.

Drugu anegdotu mi je neki dan u Bosanskoj Krupi ispričao Internacionalni majstor iz Bihaća Muhamed Borić.

Hamza Mujić se kao omladinac prvi put sreo za šahovskom pločom sa sarajevskim fide majstorom Sejom Rašidovićem, tadašnjim omladinskim prvakom BiH.

Sejo je izvanredno talentovan i originalan igrač, ali ga tokom čitave karijere prati jedan nedostatak: često ne može da sportski podnese poraz. "Nemaš veze sa šahom!", "Nabio sam te k'o konja!", "Jel' te stid da ovo dobiješ?" su neke od rečenica kojima se tada obraća protivniku. Kad se malo smiri, direktno se ili indirektno (pozivom na piće i analizu partije) izvine protivniku.

Kasnije će on i Hamza postati veliki prijatelji, ali u toj njihovoj prvoj partiji Hamza ga je nadigrao i pobijedio. Sejo mu nevoljno čestita i reče: "Tako mi i treba kad igram na tvoju glupu facu!" Istog momenta Hamza mu odgovori: "Za razliku od tebe ja nisam pogriješio!"

Povezano: Povratak / Šampion / Neprihvaćeni poklon